In a Room of Her Own. (-love me or leave me-) |
|
čet - 23.09.2010oni
Lak sam plijen dok ih slušam kako prilaze Pronašla sam se dijelom njihove pjesme U orkestru životinjskih zvukova Pjevali su o meni, O beskonačnoj spirali Kojom se vrtim Pjevali su mi u čast Zadnjoj noći što ju provodim Na ovoj prokletoj zemlji Osuđenoj na bolnu smrt Koju ću iz prvih redova Suzdržano posmatrati ¤ elenia (Neregistriran), 24. rujan 2010 10:33:49 sub - 04.09.2010Comeback
Grize li te strah iznutra? Tako si dobar i tako nježan ali nisi dostojan ni tinte kojom ove riječi pišem Nadam se da si sretan u svom kraljevstvu bez sna gdje stižu umorni ljudi za svojih neprospavanih noći Želim ti reći sve tajne koje bi ti mogle pomoći ne bi li preživio što te čeka Ali uporno šutim neću sudbini podmetnuti nogu kad ima tako zgodan plan Dok ti kruna pada sa osunčane glave, reci, grize li te strah iznutra? Dođe li ti da se na koljena spustiš onda kada se sjetiš? Zaplačeš li ikada zbog saznanja da ćeš sve deseterostruko krvlju platiti? sri - 28.07.2010Mona
Zašto tvoje riječi zvuče kao da su ukradene iz božjega hrama? Jesi li ti varalica, ukorijenjena duboko u nama ili si vještica? A možda si upravo ti naša iduća proročica. Svojim mi riječima petljaš glavu. Tvoje sadističke manipulacije uzet će mi sve ono što volim. Ne mogu te otjerati jer si dio mene, dio nas. Ali mogu te optužiti za sva nedjela koja si počinila, ti nam ne nosiš spas. Vještice, hoćeš li ikada stati? Strpljenje mi neće trajati vječno. Isušena tvoja je močvara, gdje ćeš spavati sada? Ne možeš više oko vatre plesati. Hoćeš li napokon odustati? Želim da se stari dani vrate, kada nismo strahovali za vlastite živote. Istina je, velika proročice, ne možeš nam pomoći. Tvoje su riječi ono što i sama vidiš, ono u čemu se i sama daviš poput nasukane ribe. Pripovijedaš nam priče bez kojih nismo mogli. Jesi li varalica ili si vještica? Dok smo bili mladi, plesali smo do jutra i kupali se u rosi. Još smo uvijek mladi, i dalje smo isti. No tvoju smo močvaru isušili. Sada je jalova i zjapi prazna. Tvoje riječi, tvoje tijelo, tvoj glas. Dio mene, dio nas. pet - 16.07.2010Moje tijelo
Moje tijelo tvoj je stan Ali moraš ga provjetriti Svaki pojedini dan Ostavila sam pismo Bez naznačene adrese Pobrini se da ga vjetar odnese Lelujavi list papira Primalac će slijediti Cestom čiju sam putanju Ocrtala iznutra S druge strane zidova sri - 07.07.2010Internationally availableIf english and dark tales (of whom most are inside of my head and in my notes for the time being) are your thing...
čet - 01.07.2010Moje privatno zlo
Nakon što sam postala slaba Došla sam na udar Prirodnih sila Sa stijenom vlastite unutrašnjosti Zadržavam more Koje želi nestati Melankolija moja je jedina prijateljica Propala sam pod zemlju Gdje su neba uvijek mračna Odlučila sam se kazniti jako No tijelo me ne sluša i ne pušta suze Čak neće ni da pati Izdano je povjerenje onih koji su najvažniji Najsvetiji i najstariji Povlačim se Ispod zemlje, preko mora Tamo gdje su neba tamna Ispod zemlje, preko mora Odlučila sam kazniti sebe Jer plima kada krene Neće ostaviti trag Teško je držati korak Sa sljedećom mjesečevom mijenom Moji su prsti zaronili u pijesak Bestežinski i laki poput zraka Oni dodiruju maternicu svijeta Gdje bismo se rado vratili Sanjajući onu koja nas je Svojim dahom oživila I u pravu si, ja nemam emocija One su darovi koji bogovima pripadaju I znaš da se hranim ljudskom krvlju Sve dok ne požderem i dušu Poput demona koji će jednoga dana Pojesti cijeli svijet Shvaćaš da moji temelji nisu stabilni Ali ne znaš da se stupovi tog hrama Podižu nakon svakog potresa Zamjeram ti što ne želiš ući unutra Prije no što oluja rastjera moje more I sve ostale snove Što taj biljeg na tvome tijelu radi? Reci mi bez straha jer ne sudim I sramotu ne vidim Moja je prijateljica melankolija I s njom ću poći Duboko pod zemlju Potraži me tamo gdje Sunce izlazi Na sedam strana svijeta odjednom Ali nemoj očekivati čet - 24.06.2010Mladost
Poput zvijeri smo na privremenoj stanici života Iz mene izviru riječi poput vode Poplavljujem svaku prostoriju, tako i ovu Čekam da svane dan ili padne noć Ne sjećam se više što želim Jer sobe se pretvaraju u labirinte U kojima te tražim jer sam postala Žedna tvoje krvi u kojoj stanuju jegulje Prave mi rupe u srcu i pare se u klijetkama Tako u sebi imam orgiju koja će me izdvojiti iz mase Nemam obzira prema drugima I ne želim da me znaju Hladnoća će me umiti ujutro, poput djeteta Čekat ću da padne noć ili da Sunce dođe Možemo skočiti na njegovu kočiju i srasti se sa nebom U jednom ćemo trenu biti visoko, visoko, visoko Prije no što ćemo smjeti pasti Oh, kako predivan način izražavanja. iako je bilo bolno čitati tvoju bol ne mogu se oteti dojmu da si jedna veoma inspirativna osoba... uto - 22.06.2010sri - 02.06.2010....
Osjećaš isto što i ja Jednakost naših doživljaja Ničemu ne sliči Jer smo prvi i neponovljivi Osjećaš isto što i ja Bojiš se da ću te zarobiti Držati poput ptice u kavezu Čije će ti rešetke ući u rebra I srce sapeti «Sloboda», je jedina riječ koje se s tvojih usana grozim jer prezireš sve ono što radimo mi mali ljudi i prakticiraš ju poput ubojstva Razočarana sam jer vidim da su mi oči loše Tvoja slika unutar njih spava Ovisna o iluzijama i lažima Nikada nemam snage Propasti u korijenje Iz kojega sam iznikla Nitko nema snage otići Jer smo brutalno vezani Stvarima jačim od nas I od rešetaka kaveza I slobode Vezani ubojstvom Oboje se vraćamo Nekad ja, a nekad i ti Vraćamo se ko psi sri - 26.05.2010Milost
Opijena sam Slatkom supstancom što okrepljuje tijelo I draži mi duh Koja me stavlja na muke Tražeći dio sebe unutar mene Metalne me tekućine Drže u zagrljaju Moram biti oprezna Da mi se živa Iz njih ne uvuče u krv Želim biti dobra prema tebi No okolnosti mi Ne dopuštaju izraz milosti I tvoja krivnja s njima leži Svejedno smo okupani suncem Jer ono ne bira Tko će da ga na koži ima A ljude iz pjesama koje pjevamo Tražit ćemo u paralelnim svjetovima |
|